MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE:
Međunarodne organizacije
Međunarodne organizacije
Studij: Međunarodno javno i međunarodno privatno pravo - 1., 2. semestar
Šifra: 166900
ECTS: 4.0
Nositelji: prof. dr. sc. Davorin Lapaš
Izvođači: doc. dr. sc. Trpimir Mihael Šošić - Predavanja
Osnovni podaci
Međunarodne organizacije Međunarodno javno i međunarodno privatno pravo - 1., 2. semestar
4.0 166900
Nositelj Konzultacije Lokacija
prof. dr. sc. Davorin Lapaš

utorkom, od 14 sati

Ćirilometodska 4, soba 24
Izvođač Konzultacije Lokacija
doc. dr. sc. Trpimir Mihael Šošić (Predavanja)

utorkom, od 16 sati

Ćirilometodska 4, soba Ćirilometodska 4, soba 18
Literatura
Seyersted, F.; Objective International Personality of Intergovernmental Organisations, Copenhagen; (1963)
Degan, V. Đ.; Međunarodno pravo, Zagreb; (2011)
Andrassy, J./Bakotić, B./Seršić, M./Vukas, B.; Međunarodno pravo, sv. 1, Zagreb; (2010)
Lapaš, D.; Pravo međunarodnih organizacija, Zagreb; (2008)
Bindschedler, R. L.; La delimitation des competences des Nations Unies; Recueil des cours, sv. 108 (1964)
Povelja Ujedinjenih naroda, Narodne novine - međunarodni ugovori, br. 15, 1993.;
Andrassy, J.; Liga naroda - njezino ustrojstvo i djelovanje; (1931)
Cot, J.-P./Pellet, A. (ur.); La Charte des Nations Unies - Commentaire article par article, 3. izd.; (2005)
Simma, B.(ur.); The Charter of the United Nations - A Commentary, 3. izd.; (2012)
Lapaš, D.; Quelques reflexions concernant la question de la "constitutionnalite" dans le cadre de l O.N.U.; Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, sv. 51, br. 5, 2001. (2001)
Lapaš, D.; Međunarodne nevladine organizacije kao subjekti međunarodnog prava; (1999)
Opis predmeta
Ciljevi kolegija
1. Cilj predmeta Međunarodne organizacije jest zainteresiranim studentima poslijediplomskog studija omogućiti detaljnije proučavanje međunarodnih (međuvladinih) organizacija kao sve značajnijih subjekata međunarodnog prava, ali i pružiti detaljniji uvid u pravo međunarodnih organizacija kao podsustav općega međunarodnog prava.
2. Cilj je također posvetiti posebnu pažnju Ujedinjenim narodima te potaknuti doktorande na stjecanje općih i posebnih znanja o toj najznačajnijoj univerzalnoj međunarodnoj organizaciji današnjice, kao i pravu Ujedinjenih naroda te odnosu toga prava s općim međunarodnopravnim sustavom.
Sadržaj kolegija
1. Pojam i definiranje međunarodne organizacije
1.1. Elementi međunarodne organizacije
1.2. Međunarodne vladine i nevladine organizacije
2. Međunarodne organizacije kao subjekti međunarodnog prava
2.1. Povijesni razvoj
2.2. Pravna sposobnost međunarodnih organizacija u međunarodnom pravu
2.3. Djelatna sposobnost međunarodnih organizacija u međunarodnom pravu
3. Ujedinjeni narodi
3.1. Preteče i razvoj Ujedinjenih naroda
3.2. Struktura Ujedinjenih naroda
3.3. Pravo Ujedinjenih naroda
3.4. Sustav kolektivne sigurnosti Ujedinjenih naroda
3.5. Specijalizirane ustanove Ujedinjenih naroda
3.6. Ostali međunarodni organizmi povezani s Ujedinjenim narodima
4. Regionalne međunarodne organizacije
Ispitni rokovi
Detaljne informacije
Intelektualne (kognitivne) vještine:

1. Znanje i razumijevanje 

Nakon uspješno savladanog predmeta student će moći:

  • identificirati teorije o subjektivitetu međunarodnih organizacije i vrste međunarodnih organizacije komparativnim pristupom kroz analizu radova različitih autora s toga područja međunarodnog prava, kao i kroz razumijevanje elemenata međunarodnopravnog subjektiviteta međunarodnih organizacija;
  • definirati konstitutivne elemente međunarodnih organizacija (polazeći od Fitzmauriceovog Nacrta) i prepoznavati ih u slučajevima raznovrsnih međunarodnih organizacija;
  • razumjeti značaj objektivne, erga omnes međunarodnopravne osobnosti međunarodnih organizacija (prema Seyerstedu);
  • objasniti pravne institute povezane s međunarodnim organizacijama uključujući kako pravne odnose međunarodnih organizacijama s vlastitim državama članicama, tako i s drugim državama i drugim subjektima međunarodnog prava; te
  • prepoznati povezanost međunarodnih organizacija i njihovih pravnih sustava te njihovu uklopljenost u opći i regionalni sustav međunarodnog prava.

 

2. Primjena

Nakon uspješno savladanog predmeta student će moći:

  • grupirati i opisati međunarodne organizacije s obzirom na njihovu iznimnu raznovrsnost u pogledu gore spomenutih tzv. „Fitzmauriceovih elemenata“;
  • primijeniti relevantne međunarodnopravne norme na konkretne primjere iz međunarodne prakse, posebice u odnosu na prosuđivanje granica nadležnosti međunarodnih organizacija, kontrole „ustavnosti“ unutar njihovih pravnih sustava kroz primjenu različitih pristupa i metoda tumačenja (tzv. doktrine uključenih ovlasti, doktrine funkcionalne nužnosti i dr.);
  • ilustrirati važnost međunarodnih organizacija za stabilnost međunarodnog poretka i produbljivanje suradnje između država i drugih subjekata međunarodnog prava, kao i važnost povezivanja međunarodnih organizacija međusobno, ali i s organizacijama dvojbenog međunarodnopravnog subjektiviteta poput transvladinih organizacija, međuregionalnih organizacija, hibridnih (tzv. QUANGO) organizacija, tzv. „organizacija kišobrana“ (umbrella organizations) i dr.

 

3. Analiza

Nakon uspješno savladanog predmeta student će moći:

  • analizirati metajuridičke procese nastanka međunarodnih organizacija kao funkcionalno uvjetovane nužnosti institucionalizacije suradnje država članica (npr. kroz utjecaj tehnološkog razvoja, širenja područja međudržavne suradnje i dr.);
  • razlikovati relevantne međunarodnopravne akte s obzirom na različite vrste međunarodnih organizacija, te usporediti domašaj pravnih normi, ali i normi u nastajanju (npr. tzv. soft law) s obzirom na kategorije međunarodnih organizacija;
  • analizirati normativnu vrijednost formalno neobvezujućih akata, no čija nužnost poštivanja za države članice proizlazi iz svrhovitosti suradnje institucionalizirane u pojedinim vrstama međunarodnih organizacija (tzv. tehničkim organizacijama poput npr. ITU, UPU, ICAO)
  • kategorizirati međunarodnopravne norme sadržane u aktima međunarodnih organizacija, kao i same te akte prema različitim kriterijima (npr. formalnim, funkcionalnim, pravotvornim: inter partes ili erga omnes i dr.);
  • ispitati primjenu međunarodnopravnih normi koje se tiču međunarodnih organizacija na konkretna činjenična stanja u međunarodnoj praksi.

 

4. Sinteza

Nakon uspješno savladanog predmeta student će moći:

  • konstruirati povezanost pojedinih pravnih instituta koji se tiču međunarodnih organizacija te njihovu uklopljenost u cjeloviti sustav međunarodnog prava;
  • formulirati zaključke o značenju međunarodnih organizacija za razvoj odnosa u suvremenoj međunarodnoj zajednici, ali i formulirati zaključke o međuuvjetovanosti ne samo suradnje, već i institucionaliziranog povezivanja međuvladinih organizacija s nevladinim, i drugim oblicima jednako institucionalizirane neposredne suradnje primjerice središnjih organa država ili regionalnih jedinica poput npr. u obliku gore spomenutih transvladinih ili međuregionalnih organizacija.

 

5. Vrednovanje

Nakon uspješno savladanog predmeta student će moći:

  • vrednovati značenje međunarodnih organizacija za stabilnost međunarodne zajednice, jednako u obliku tzv. „negativne suradnje“ država članica (npr. kroz prevenciju sukoba), kao i kroz razvoj njihove tzv. „pozitivne suradnje“ na svim područjima međunarodnih odnosa;
  • prosuditi specifičnosti međunarodnih organizacija kao redovitog subjekta međunarodnog prava različitog od puke ukupnosti država članica;
  • ocijeniti važnost članstva Republike Hrvatske u različitim univerzalnim i regionalnim međunarodnim organizacijama;
  • procijeniti učinkovitost međunarodnopravnih normi koje se tiču međunarodnih organizacija, posebice promatrajući ih u značenju svojevrsnih podsustava općeg međunarodnog prava kao dijelova prema cjelini (npr. problem tzv. selfcontained režima).
Praktične i generičke vještine:

Nakon uspješno savladanog predmeta student će steći kompetencije koje će mu omogućiti analizu međunarodnopravnih pravila koja se tiču međunarodnih organizacija i njihovo ispravno vrednovanje. Pritom, student bi trebao moći samostalno analizirati i prosuditi normativnu vrijednost normi i akata nastalih unutar pravnog sustava pojedine međunarodne organizacije uzimajući u obzir dinamičnost međunarodnog legislativnog procesa. Ujedno bi student trebao biti u mogućnosti da primjenom odgovarajućih pravnih normi rješava problemske situacije povezane s međunarodnopravnim položajem međunarodnih organizacija, ali i država pa i eventualno drugih subjekata u njihovu članstvu. Stečene vještine omogućit će studentu da se na odgovarajući način služi relevantnim međunarodnim dokumentima različitih stupnjeva normativnosti (npr. međunarodni ugovori, napose konstitutivni akti međunarodnih organizacija; sudske i arbitražne odluke; rezolucije; preporuke i tzv. „prividne preporuke“; operacionalni akti; institucionalni akti; itd.).

Povezivanje ishoda učenja i provjere znanja:

Znanje se provjerava na temelju usmenog ispita.

 

Usmeni ispit, koji je obvezan za sve studente koji su upisali ovaj predmet, sastoji se od provjere razumijevanja teorija o subjektivitetu međunarodnih organizacija, te pravnih pojmova i instituta koji se tiču međunarodnih organizacija. Zatim se očekuje povezivanje i uspoređivanje odnosnih pravnih pravila i instituta, te vrednovanje stupnja normativnosti  i primjenjivosti međunarodnih normi koje se tiču međunarodnih organizacija ili su nastale unutar njihovih pravnih sustava, prvenstveno kroz njihovu učinkovitost i primjenjivost na suvremenu međunarodnu praksu.

Obavijesti