KATEDRA ZA OBITELJSKO PRAVO:
Katedra za obiteljsko pravo
Dokumenti

Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda donijelo je početkom srpnja 2015. Rezoluciju za zaštitu obitelji (UN Pro-Family Resolution).

Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda prepoznaje kako je obitelj kao prirodna i temeljna skupna jedinica društva sve ranjivija, ističe društvenu važnost majčinstva i očinstva, prepoznaje da obitelj ima ključnu ulogu u razvoju društva, poziva države na potrebu da majčinstvo i roditeljstvo ne budu osnova za diskriminaciju te da djelatno pomažu očuvanju i zaštiti obitelji.

 

  • Prijevod teksta Rezolucije dostupan je u nastavku.

Vijeće za ljudska prava

29. sjednica

Točka 3. dnevnog reda

 

Rezolucija Vijeća za ljudska prava usvojena 3. srpnja 2015.

29/22.  Zaštita obitelji: doprinos obitelji ostvarenju prava na primjeren životni standard svojih članova, posebno svojom ulogom u iskorjenjivanju siromaštva i ostvarenju održivog razvoja

      Vijeće za ljudska prava,

vođeno ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda,

ponovo potvrđujući Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Bečku deklaraciju i Program djelovanja, Pekinšku deklaraciju te Platformu za djelovanje i Program djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju, i prisjećajući se Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencije o pravima djeteta, Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena te drugih relevantnih instrumenata o ljudskim pravima, uključujući i Deklaraciju o pravu na razvoj,

prisjećajući se Rezolucije Vijeća za ljudska prava 26/11 od 26. lipnja 2014. pod nazivom „Zaštita obitelji“,

prisjećajući se također Rezolucija Opće skupštine 44/82 od 8. prosinca 1989., 47/237 od 20. rujna 1993., 50/142 od 21. prosinca 1995., 52/81 od 12. prosinca 1997., 54/124 od 17. prosinca 1999., 56/113 od 19. prosinca 2001., 57/164 od 18. prosinca 2002., 58/15 od 3. prosinca 2003., 59/111 od 6. prosinca 2004., 59/147 od 20. prosinca 2004., 60/133 od 16. prosinca 2005., 62/129 od 18. prosinca 2007., 64/133 od 18. prosinca 2009., 66/126 od 19. prosinca 2011., 67/142 od 20. prosinca 2012., 68/136 od 18. prosinca 2013. i 69/144 od 18. prosinca 2014., vezano uz proglašenje, pripremanje te obilježavanje i komemoraciju Međunarodne godine obitelji te njezine desete i dvadesete godišnjice,

prepoznajući da pripreme za obilježavanje dvadesete godišnjice Međunarodne godine obitelji tvore jedinstvenu priliku za skretanje pozornosti na njezine ciljeve povećanja suradnje na svim razinama vezano uz probleme obitelji te poduzimanja konkretnih radnji kako bi se ojačale politike i programi usmjereni na obitelj kao dio integriranog sveobuhvatnog pristupa unapređenju ljudskih prava i ljudskog razvoja,

ponovo potvrđujući da države imaju glavnu odgovornost za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda svih ljudskih bića,

prepoznajući da obitelj ima glavnu odgovornost za odgoj i zaštitu djece te da djeca trebaju rasti u obiteljskom okruženju i u ozračju sreće, ljubavi i razumijevanja radi punog i skladnog razvoja osobnosti,

uvjereno da obitelji, kao temeljnoj društvenoj skupini i prirodnom okruženju za rast i dobrobit svih njezinih članova, a posebno djece, valja pružiti potrebnu zaštitu i pomoć kako bi mogla u potpunosti preuzeti svoje odgovornosti unutar zajednice,

ponovo potvrđujući da je obitelj prirodna i temeljna skupna jedinica društva te da ima pravo na zaštitu društva i države,

izražavajući zabrinutost činjenicom da se doprinos obitelji u društvu i u postizanju razvojnih ciljeva i dalje uvelike zanemaruje i nedovoljno naglašava te prepoznajući potencijal obitelji za doprinos nacionalnom razvoju i postizanju glavnih ciljeva svakoga društva i Ujedinjenih naroda, uključujući iskorjenjivanje siromaštva i stvaranje pravednih, stabilnih i sigurnih društava,

svjesno da bi većinu razvojnih ciljeva dogovorenih na međunarodnoj razini, a posebno one vezane uz iskorjenjivanje siromaštva, obrazovanje djece i smanjenje mortaliteta majki, bilo teško postići da strategije za njihovo postizanje nisu usmjerene na obitelj, što može pozitivno utjecati na, između ostaloga, iskorjenjivanje siromaštva i gladi, postizanje cilja osnovnog obrazovanja na globalnoj razini, promicanje ravnopravnosti spolova i osnaživanje žena, smanjenje mortaliteta djece, poboljšanje zdravlja majki i borbe protiv HIV/AIDS-a, malarije i ostalih bolesti,

1.      pozdravlja održavanje panel diskusije Vijeća za ljudska prava o zaštiti obitelji i njezinih članova 15. rujna 2014., održane tijekom njezine dvadesetsedme sjednice, te uzima u obzir sažetak te diskusije iz izvješća Visokog povjerenika za ljudska prava Ujedinjenih naroda;[1]

2.      također pozdravlja održavanje plenarnog sastanka tijekom šezdesetdevete sjednice Opće skupštine u prosincu 2014. o obilježavanju dvadesete godišnjice Međunarodne godine obitelji na kojem se raspravljalo o ulozi politika usmjerenih na obitelj u razradi razvojnog plana za razdoblje nakon 2015. godine i priznaje vrijednost svih ostalih međunarodnih i regionalnih inicijativa u kontekstu proslave te godišnjice;

3.      pozdravlja napore vlada, sustava Ujedinjenih naroda i civilnog društva usmjerene ka postizanju ciljeva u pripremama za dvadesetu godišnjicu Međunarodne godine obitelji na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini te poziva države da nastave ulagati napore kako bi ostvarile ciljeve Međunarodne godine obitelji i procesa koji iz nje proizlaze te razvijaju strategije i programe kako bi ojačale nacionalne kapacitete potrebne za ostvarivanje nacionalnih prioriteta vezanih uz pitanja obitelji;

4.      ponovo potvrđuje da je obitelj prirodna i temeljna skupna jedinica društva te da ima pravo na zaštitu društva i države;

5.      također ponovo potvrđuje da države imaju glavnu odgovornost za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda svih ljudskih bića i naglašava temelju važnost potpunog poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda svih članova obitelji;

6.      prepoznaje da je obitelj, dok se poštuju prava njezinih članova, snažan čimbenik socijalne kohezije i integracije, međugeneracijske solidarnosti i razvoja društva, te da obitelj ima ključnu ulogu u očuvanju kulturnog identiteta, tradicija, morala, baštine i vrijednosnog sustava društva;

7.      svjesno da su obitelji osjetljive na poteškoće izazvane društvenim i ekonomskim promjenama, izražava duboku zabrinutost da su se uvjeti života mnogih obitelji pogoršali zbog gospodarskih i financijskih kriza, nesigurnosti zaposlenja, privremenog zapošljavanja te nedostatka redovnih primanja i plaćenog rada, kao i mjera koje poduzimaju vlade kako bi dovele proračun u ravnotežu smanjivanjem socijalnih davanja;

8.      prepoznaje da je obitelj kao jedinica sve ranjivija;

9.      poziva države članice da stvore pogodno okruženje za osnaživanje i podršku svih obitelji, prepoznajući da su ravnopravnost muškaraca i žena i poštovanje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih članova obitelji temeljni za dobrobit obitelji i društvo općenito, prepoznajući važnost ravnoteže između radnog i obiteljskog života i načelo podijeljene roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta;

10.   ponovo ističe potrebu promicanja i zaštite prava djeteta te s time u vezi poziva države da pruže odgovarajuću pomoć roditeljima i zakonskim skrbnicima u izvršavanju obveza podizanja djece u najboljem interesu djeteta, imajući na umu da dijete treba rasti u obiteljskom okruženju uz podršku te dajući visok prioritet pravima djeteta, uključujući pravo na opstanak, zaštitu i razvoj;

11.   ističe da su ravnopravnost žena i muškaraca, jednaka zastupljenost žena u radnoj snazi i podijeljena roditeljska odgovornost temeljni elementi svake obiteljske politike;

12.   izražava žaljenje što socijalni i ekonomski doprinos žena dobrobiti obitelji te društvena važnost majčinstva i očinstva i dalje ne dobivaju dovoljno pozornosti te da žene i dalje vrlo često podnose veći dio tereta kućanskih odgovornosti i skrbi za djecu, bolesne i starije članove obitelji te u vezi s time ističe potrebu da se problem te neuravnoteženosti dosljedno rješava i pobrine da majčinstvo, roditeljstvo i uloga žena u stvaranju potomstva ne budu osnova za diskriminaciju niti ograničavanje punog sudjelovanja žena u društvu;

13.   ističe da su kućanstva koje uzdržava jedna osoba, dijete i međugeneracijska kućanstva posebno podložna siromaštvu i socijalnoj isključenosti;

14.   odlučuje posvetiti posebnu pozornost obiteljskim jedinicama koje uzdržavaju žene i djeca, imajući na umu da značajan broj kućanstava širom svijeta uzdržavaju žene te da mnoga druga kućanstva ovise o prihodima koje ostvaruju žene, te da su kućanstva koje uzdržava žena često među najsiromašnijima zbog spolne diskriminacije u plaćama, obrascima segregacije u zanimanjima na tržištu rada i drugim preprekama vezanima uz spol;

15.   ističe da se države moraju pobrinuti da djeca s invaliditetom imaju jednaka prava vezana uz obiteljski život kako bi ta prava ostvarila i kako bi se spriječilo skrivanje, napuštanje, zanemarivanje i segregacija djece s invaliditetom, te da države trebaju poduzeti mjere kako bi pružile pravovremene i sveobuhvatne informacije, usluge i potporu djeci s invaliditetom i njihovim obiteljima;

16.   naglašava da osobama s invaliditetom i članovima njihovih obitelji treba pružiti potrebnu zaštitu i pomoć kako bi obitelji mogle dati svoj doprinos da osobe s invaliditetom potpuno i ravnopravno uživaju svoja prava, te da države trebaju, ako uža obitelj nije u mogućnosti brinuti se o djetetu s invaliditetom, učiniti sve napore kako bi se takvom djetetu omogućila alternativna skrb unutar šire obitelji ili, ako to nije moguće, unutar zajednice u obiteljskom okruženju;

17.   prepoznaje pozitivan učinak koji politike i mjere za zaštitu obitelji mogu imati na zaštitu i promicanje ljudskih prava njihovih članova te da mogu, između ostaloga, doprinijeti smanjenju stope prekida školovanja, čime se postiže ravnopravnost između žena i muškaraca te djevojčica i dječaka, što osnažuje žene i djevojčice i pojačava zaštitu protiv nasilja, zlostavljanja, spolnog iskorištavanja, štetnih postupaka i najgorih oblika dječjeg rada, imajući na umu da kršenja i zlouporabe ljudskih prava i temeljnih sloboda članova obitelji negativno utječu na obitelji te imaju loš učinak na mjere za zaštitu obitelji;

18.   ističe važnost jačanja međugeneracijskih partnerstava i solidarnosti između generacija te poziva države da u tome smislu promiču prilike za dobrovoljnu, konstruktivnu i redovitu interakciju između mladih ljudi i starijih generacija u obitelji, na radnome mjestu i u društvu općenito;

19.   prepoznaje da stabilni obiteljski odnosi u kojima se pruža njega i podrška, uz podršku zajednica i, gdje je to dostupno, profesionalnih usluga mogu predstavljati neophodnu zaštitu od zlouporabe opojnih sredstava, posebno među maloljetnicima;

20.   poziva države, u skladu s njihovim obvezama koje proizlaze iz međunarodnog prava ljudskih prava, da obitelji, kao prirodnoj i temeljnoj skupnoj jedinici društva, pruži djelotvornu zaštitu i pomoć, te potiče države da u tome smislu poduzmu mjere, prema potrebi i u skladu s njima dostupnim resursima, kao što su:

 (a)   stvaranje politika prilagođenih obitelji za podršku obitelji i procjenjivanje učinaka takvih politika i programa na dobrobit obitelji;

(b)    stvaranje, provođenje i promicanje politika koje uzimaju u obzir obitelj u području rada, zdravlja, socijalnog osiguranja i obrazovanja kako bi stvorile ozračje u kojemu obitelji mogu naći podršku, što uključuje pristupačne, dostupne i kvalitetne usluge skrbi za djecu i druge uzdržavane članove obitelji, programe roditeljskog dopusta i slične programe, kampanje za podizanje svijesti javnosti i drugih relevantnih aktera o ravnopravnoj podjeli odgovornosti rada i obiteljskih odgovornosti između muškaraca i žena;

(c)    analiza politika i programa, uključujući one koje se odnose na makroekonomsku stabilnost, programe strukturnih prilagodbi, poreznu politiku, ulaganja, zapošljavanje, tržišta i sve relevantne gospodarske sektore u smislu njihovog učinka na dobrobit i uvjete života obitelji;

(d)    pružanje podrške istraživanju i razvoju sveobuhvatnih strategija za povećavanje sposobnosti obitelji i zajednica da se skrbe za starije članove obitelji i povećaju ulogu djedova i baka u odgoju svojih unuka;

(e)    istraživanje uzroka i ublažavanje posljedica raspada obitelji;

(f)     pomaganje, kako je prikladno, integracije obitelji u društvo i njezinog ponovnog sjedinjenja, očuvanja i zaštite, uključujući pružanje primjerenog smještaja, pristupa osnovnim uslugama i održivog izvora zarade;

(g)    rad na smanjenju siromaštva, između ostaloga, pružanjem pomoći obiteljima u teškim životnim situacijama i povećavanjem mogućnosti zarade svim odraslim članovima obitelji u teškoj ekonomskoj situaciji;

(h)    osiguravanje i promicanje načina omogućavanja usklađenosti između sudjelovanja u radnoj snazi i roditeljskih odgovornosti, pogotovo za kućanstva s jednim roditeljem i malom djecom, dajući posebnu pozornost potrebama udovica i siročadi sredstvima kao što su zdravstveno i socijalno osiguranje, programi za pružanje novčane i druge pomoći, dječje jaslice i prostorije za dojenje na radnom mjestu, dječji vrtići, mogućnosti rada na pola radnog vremena, plaćeni roditeljski dopust, plaćeni rodiljni dopust, fleksibilno radno vrijeme te skrb za reproduktivno zdravlje roditelja i zdravlje djece;

(i)     jačanje ili, ako je potrebno, osnivanje relevantnih nacionalnih agencija ili vladinih tijela odgovornih za provedbu i praćenje obiteljske politike;

21.   poziva države i potiče nevladine i civilne organizacije koje rade na razvijanju inovativnih načina pružanja učinkovitije pomoći obiteljima i pojedincima unutar njih koji se suočavaju s konkretnim problemima kao što su krajnje siromaštvo, kronična nezaposlenost, bolest, obiteljsko ili seksualno nasilje, plaćanje miraza, ovisnost o drogama ili alkoholu, incest, zlostavljanje, zanemarivanje ili napuštanje djece;

22.   prepoznaje važnost uloge civilnog društva, uključujući znanstvene institute i akademsku zajednicu, u zastupanju, promidžbi, istraživanju i kreiranju politika te, gdje je prikladno, ocjenjivanju razvoja obiteljske politike i izgradnje kapaciteta;

23.   također prepoznaje da obitelj ima ključnu ulogu u razvoju društva te da je zbog toga treba ojačati i obratiti pozornost na prava, sposobnosti i odgovornosti njezinih članova te poziva države, organizacije sustava Ujedinjenih naroda i sve druge relevantne dionike da uzmu u obzir ulogu obitelji zbog njenog doprinosa održivom razvoju, i potrebu jačanja razvoja obiteljske politike u svojim neprekidnim nastojanjima da ostvare međunarodno dogovorene razvojne ciljeve;

24.   potiče države da razmotre ulogu i status obitelji u kontekstu tekućih pregovora o planu razvoja za razdoblje nakon 2015. te ih poziva da razmotre stavljanje u prvi plan promidžbe politika prilagođenih obitelji kao pitanje od opće važnosti u predloženim ciljevima plana za razdoblje nakon 2015.;

25.   poziva države da razmotre stavljanje promidžbe politika prilagođenih obitelji u prvi plan kao pitanje od opće važnosti u svojim nacionalnim razvojnim planovima i programima

26.   ističe potrebu za kontinuiranom međuagencijskom i regionalnom suradnjom vezano uz probleme obitelji kako bi se podigla svijest o ovoj temi u upravnim tijelima sustava Ujedinjenih naroda;

27.   potiče države da daju podršku Zakladi Ujedinjenih naroda za obiteljske aktivnosti;

28.   poziva Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, ugovorna tijela, mandatare za posebne postupke i druge međunarodne i regionalne mehanizme za ljudska prava, u okviru svojih ovlasti i nadležnosti, da daju dužnu pozornost u svome radu provedbi obveza država koje proizlaze iz relevantnih odredbi međunarodnog prava ljudskih prava kako bi pružili zaštitu i podršku obitelji kao prirodnoj i temeljnoj skupnoj jedinici društva;

29.   traži od Visokog povjerenika da pripremi izvješće o učinku provedbe obveze država koje proizlaze iz relevantnih odredbi međunarodnog prava ljudskih prava vezano uz zaštitu obitelji, o doprinosu obitelji u ostvarenju prava na odgovarajući životni standard za svoje članove, posebno kroz njezinu ulogu u iskorjenjivanju siromaštva i postizanju održivog razvoja, istovremeno obraćajući pozornost na status obitelji u zbivanjima vezanim uz rad na budućim ciljevima održivog razvoja i planu razvoja za razdoblje nakon 2015. godine, te da ga predstavi Vijeću za ljudska prava na njegovom tridesetprvom zasjedanju;

30.   odlučuje i dalje pratiti stanje.

 

45. sastanak

3. srpnja 2015.

 

[Usvojeno s 29 glasova za, 14 protiv i 3 suzdržana. Članice su glasovale kako slijedi:

za:

Alžir, Bangladeš, Bolivija (Višenacionalna Država), Bocvana, Kina, Kongo, Obala Bjelokosti, Kuba, Salvador, Etiopija, Gabon, Gana, Indija, Indonezija, Kazahstan, Kenija, Maldivi, Maroko, Namibija, Nigerija, Pakistan, Paragvaj, Katar, Ruska Federacija, Saudijska Arabija, Sijera Leone, Ujedinjeni Arapski Emirati, Venezuela (Bolivarijanska Republika), Vijetnam

protiv:

Albanija, Estonija, Francuska, Njemačka, Irska, Japan, Latvija, Crna Gora, Nizozemska, Portugal, Republika Koreja, Južnoafrička Republika, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, Sjedinjene Američke Države

suzdržani:

Argentina, Brazil, Meksiko, Republika Makedonija

Popis obavijesti